"Tražio sam nešto okruglo“....
„Pripravnici su stavili veliki pravougaoni blok stiropora na maketu gradilišta“, priseća se Winy Maas frontmen arhitektonskog biroa MVRDV-a, opisujući poreklo Depot Boijmans Van Beuningen .
„Bilo je previše grubo. Mislio sam da bi nešto okruglo bilo lepše za susede, pa sam to zamenio šoljom. Onda smo hteli smanjiti utisak, pa sam uzeo (Ikeinu )činiju od nehrđajućeg čelika, s njenim lepim aspektom ogledala. To je bilo to."
Vredan 94 miliona eura (80 miliona funti) gradski umetnički muzej sada stoji kao kolosalna /šestospratna činija u rotterdamskom Museumparku, odražavajući okolinu u nadrealnoj panorami.Sa svojim ogledalima na vanjskim fasadama koje sadrže ukupno 1.664 staklene ploče, izgleda kao živa slika. Također ima krovnu šumu na visini od 35 metara s brezama borovima i travom.
U slučaju da još niste znali – Depo Boijmans van Beuningen nije muzej. Zapravo, ime sve govori – to je depo, skladište umetničkih dela, 151.000 (ukupne vrednosti preko 8 milijardi eura).
Funkcija objekta je očuvanja i održavanja umetničkih dela, raspoređenih po dimenzijama i strogim konzervatorskim zahtevima. Postoji pet različitih klimatskih zona, pogodnih za umetnička dela proizvedena od različitih materijala: metala, plastike, organskih/neorganskih, crno-bele i fotografije u boji“. Prakse energetske efikasnosti uticale su na svaki deo dizajna, od odabira materijala do opskrbe vodom na krovu.
U depou nema prostorija sa slikama poznatih umetnika. Nekoliko dela izloženo je u javnim prostorima, ali većina je pohranjena iza stakla u posebnim komorama. Da li to znači da se ne može doći do tih dela? Ne! Manjim grupama posetilaca dozvoljen je ulaz ( svaki dan -besplatno) uz vodstvo vodiča i zaštitara, te u belom laboratorijskom mantilu.
Depo za razliku od običnih depoa / muzeja ima za cilj upoznati javnost sa "iza kulisa". Posetioci mogu da posmatraju i rad u restauratorskim studijima, konstrukciju transportnih sanduka ili modnih trendova u okvirima za slike – stvarima koje obično nikada ne vide. Na drugom spratu se nalazi najveći i ujedno najlepši skladišni prostor, u kojem se nalazi svih otprilike 2.500 slika, od anonimnih slikara iz Brugesa oko 1420. godine do dela Dalíja i Picassa. A svako ko ovde propusti Kokoschkinu gorilu, također omiljenu među publikom, naći će je nešto kasnije u jednom od restauratorskih ateljea.
Gornji spratovi su posvećeni printovima, metalnim i plastičnim predmetima, fotografiji i visećim predmetima. Privatni kolekcionari također mogu iznajmiti skladišni prostor. Nadstrešnica od 10 m omogućava depou da primi sve potrebne funkcije, od restauratorskih sekcija i prezentacije do ugostiteljstva i skladištenja.
Vredan 94 miliona eura (80 miliona funti) gradski umetnički muzej sada stoji kao kolosalna /šestospratna činija u rotterdamskom Museumparku, odražavajući okolinu u nadrealnoj panorami.Sa svojim ogledalima na vanjskim fasadama koje sadrže ukupno 1.664 staklene ploče, izgleda kao živa slika. Također ima krovnu šumu na visini od 35 metara s brezama borovima i travom.
U slučaju da još niste znali – Depo Boijmans van Beuningen nije muzej. Zapravo, ime sve govori – to je depo, skladište umetničkih dela, 151.000 (ukupne vrednosti preko 8 milijardi eura).
Funkcija objekta je očuvanja i održavanja umetničkih dela, raspoređenih po dimenzijama i strogim konzervatorskim zahtevima. Postoji pet različitih klimatskih zona, pogodnih za umetnička dela proizvedena od različitih materijala: metala, plastike, organskih/neorganskih, crno-bele i fotografije u boji“. Prakse energetske efikasnosti uticale su na svaki deo dizajna, od odabira materijala do opskrbe vodom na krovu.
U depou nema prostorija sa slikama poznatih umetnika. Nekoliko dela izloženo je u javnim prostorima, ali većina je pohranjena iza stakla u posebnim komorama. Da li to znači da se ne može doći do tih dela? Ne! Manjim grupama posetilaca dozvoljen je ulaz ( svaki dan -besplatno) uz vodstvo vodiča i zaštitara, te u belom laboratorijskom mantilu.
Depo za razliku od običnih depoa / muzeja ima za cilj upoznati javnost sa "iza kulisa". Posetioci mogu da posmatraju i rad u restauratorskim studijima, konstrukciju transportnih sanduka ili modnih trendova u okvirima za slike – stvarima koje obično nikada ne vide. Na drugom spratu se nalazi najveći i ujedno najlepši skladišni prostor, u kojem se nalazi svih otprilike 2.500 slika, od anonimnih slikara iz Brugesa oko 1420. godine do dela Dalíja i Picassa. A svako ko ovde propusti Kokoschkinu gorilu, također omiljenu među publikom, naći će je nešto kasnije u jednom od restauratorskih ateljea.
Gornji spratovi su posvećeni printovima, metalnim i plastičnim predmetima, fotografiji i visećim predmetima. Privatni kolekcionari također mogu iznajmiti skladišni prostor. Nadstrešnica od 10 m omogućava depou da primi sve potrebne funkcije, od restauratorskih sekcija i prezentacije do ugostiteljstva i skladištenja.








Коментари
Постави коментар