Proučavanje fenomena biološkog života ljudskog organizma i dalje predstavlja gorući problem savremene nauke. Koji mehanizmi ujedinjuju višećelijsko ljudsko telo u jednu funkcionalnu celinu? Koji mehanizmi osiguravaju složen proces precizne, simultane i koordinisane implementacije genetskih informacija iz molekula deoksiribonukleinske kiseline (DNK)? Koji mehanizmi omogućavaju trenutnu koordinaciju mnogih metaboličkih reakcija koje se odvijaju istovremeno u svim ćelijama živog tela? Koji mehanizmi omogućavaju veću mentalnu aktivnost osobe? Ova i mnoga druga slična pitanja motivisala su naučni interes za problem ćelijske komunikacije.
BIOFOTONI
U početku je nauka otkrila fenomen hemijske signalizacije putem molekularnih interakcija.Modeli hemijske signalizacije nisu mogli da odgovore na mnoštvo pitanja.
Aleksandar Gavrilovič Gurvič, poznati ruski embriolog, lekar i profesor histologije, otkrio je 1920-ih ultra-slabe UV emisije fotona iz živog tkiva. Ove emisije fotona nazvao je "mitogenetičkim zracima" jer su stimulisale povećanje ćelijske diobe obližnjih neizloženih ćelija. Predložio je da slabi ovi zraci mogu kontrolisati rast i diferencijaciju ćelija. U doba biohemije i molekularne biologije, Gurvičova istraživanja su uglavnom bila zaboravljena.Naučni proboj u ovoj oblasti znanja dogodio se 1970-ih i povezan je sa nizom naučnih studija nemačkog biofizičara F. A. Poppa. Ovo je bila provokativna i revolucionarna ideja za to vreme, ali Popp ju je naučno dokazao zahvaljujući razvoju nove opreme za snimanje fotona, proučavajuci emisiju fotona iz živih bioloških objekata. Kao osnivač Međunarodnog instituta za biofiziku (Düsseldorf, Nemačka), Popp je ujedinio devetnaest istraživačkih institucija u trinaest zemalja širom sveta u naučni konzorcij. To je omogućilo prikupljanje velikog sloja fundamentalno novih informacija o elektromagnetnom zračenju koje emituju žive biološke ćelije, svih živih bića, uključujući biljke, životinje i ljude.
Verovalo se da ovi ultra slabi fotoni potiču i koncentrišu se u DNK ćelijskom jezgru i brzo prenose velike količine podataka do svake ćelije, do triliona ćelija u ljudskom telu. Poppovi istraživački nalazi identifikovali su DNK kao primarni izvor biofotona i oni su potvrdili ranije iznesene ideje da se biofotoni formiraju u ćeliji. Emisija biofotona iz molekula DNK formira elektromagnetno informaciono polje unutar i oko ćelija. Ovo donekle podseća na informaciono okruženje Wi-Fi zone u zatvorenom prostoru. Istovremeno, molekuli DNK obavljaju "funkciju rutera koji distribuiraju informacioni signal" u ćelijama. Biofotoni utiču na formiranje vizualne percepcije, prenošenje signala s mrežnjače do mozga, pojačavanje vrlo slabih impulsa i formiranje vizualnih slika u mozgu.
Biofotoni su „velika vrata“ u novu eru budućeg naučnog razumevanja fundamentalnih aspekata suštine fenomena ljudskog biološkog života. Već postoji veliki sloj fundamentalno novog naučnog znanja o fenomenu biofotonskog zračenja, ali ne postoji potpuno sistemsko biološko razumevanje istog. Trenutno u nauci ne postoji biološka teorija koja bi logički objasnila i sistematizovala ulogu emisije biofotona u ćelijskom metabolizmu i fenomenologiji života ćelije i svih ćelija ljudskog tela.
Energetska interakcija
Zaključno, osim hemijske signalizacije u ćeliji i ljudskom telu, postoji i elektromagnetna signalizacija. Zapravo hemija molekula je samo sekundarni derivativni fenomen elektromagnetnih kvantnih parametara atomskih struktura.
Elektromagnetna interakcija u prirodi se odvija isključivo fotonskim mehanizmima: fotoni uzrokuju prenos elektromagnetne energije između elementarnih čestica sa nabojem. Cirkulacija elektromagnetne energije je, dakle, glavni uslov za realizaciju fenomena biološkog života na mikro nivou ljudskog tela. Molekulima je potrebna specifična koherentna elektromagnetna energija za postojanje, vibracije i dobijanje informacija o metaboličkim procesima. Biofotoni imaju obe sposobnost, prenose energiju i informacije.
Elektromagnetna polja različitih delova tela moraju međusobno interagirati u skladu s univerzalnim zakonima fizike. Energija se mora prenositi iz zone gde je više u zonu gde je manje i stvarati elektromagnetne struje - prenos koherentne elektromagnetne energije s jednog dela tela na drugi. Stoga, u telu žive osobe mora postojati stalna cirkulacija koherentne elektromagnetne struje i opšte koherentno elektromagnetno polje, koje se formira zbog ovog kretanja. Ova stalna cirkulacija koherentnog elektromagnetnog polja unutar živog organizma /biofotonska signalizacija prenosi energiju i informacije iz svake ćelije u druge ćelije, ujedinjujući ih u jednu funkcionalnu celinu na nivou celog organizma.
Formiranje elektromagnetne energije u telu
Faza A je ulazak energije u obliku hrane u ljudsko telo.
Faza B je probava hrane, asimilacija supstrata hrane i njihov ulazak u krv i ćelije ljudskog tela.
Faza C odgovara procesima UPE ćelije i tkivnog disanja, što dovodi do formiranja biofotona i univerzalnog nosača energije - molekule ATP-a.
Faza D se javlja na biopolimerima membrana svih ćelija i osigurava transformaciju biohemijske energije molekule ATP-a u elektromagnetnu energiju.
Stadij E je preraspodeljivanje i transport elektromagnetske energije iz mišića u druge delove ljudskog tela putem miofascijalne sinkineze (mišićnih lanaca) i PVS-a.
Ključni aspekt druge faze biofotonske signalizacije je razumevanje kvantne uloge mišića kao završne faze metabolizma i primarnog izvora elektromagnetne generacije u ljudskom tijelu.
Prema sistematskoj analizi postojećih naučnih podataka ), utvrđeno je da mišićno tkivo proizvodi najznačajniju količinu koherentne elektromagnetne energije. Biopolimeri membrana mišićnih ćelija su primarni izvor elektromagnetne struje i biofotonske signalizacije u ljudskom telu. Ovaj zaključak je donesen jer mišićne ćelije sadrže najveći broj mitohondrija i trebale bi imati najveću ćelijsku masu u telu pravilno razvijene osobe. Mozak je također među liderima po sadržaju mitohondrija u jednoj ćeliji. Međutim, mozak je inferioran u odnosu na mišićno tkivo u pogledu sadržaja u telu. Fizička neaktivnost
Različita tkiva i organi doprinose na svoj način ukupnom generisanju elektromagnetnog/biofotonskog zračenja u ljudskom telu. Izvor ćelijske energije su mitohondrije, njihov broj se smanjuje fizičkom neaktivnošću, izloženošću toksičnim agensima itd
Najznačajniji broj mitohondrija u ljudskom telu nalazi se u ćelijama tkiva s aktivnim nivoom metaboličkih procesa. Nije slučajno da mozak, srce i mišići generišu najmoćnija elektromagnetska polja.
Na primer, srce generiše najjače elektromagnetsko polje i obično sadrži od 5.000 do 7.000 mitohondrija u jednom kardiomiocitu. Mitohondrije mogu zauzimati i do 40% volumena miokardiocita. Postoji uzročno-posledična veza između broja mitohondrija u ćelijama organa i ukupne snage njegove elektromagnetske generacije.
Poprečno-prugasti mišići obično bi trebali činiti 40-50% telesne težine, zavisno od dobi i pola. Odrasli muškarac težine 85 kg trebao bi imati oko 40 kg mišića. Dakle, normalno (uz pravilan fizički razvoj i adekvatan nivo fizičke aktivnosti osobe), mišići su kvantitativni lider ukupnog sadržaja mitohondrija u ljudskom telu i proizvodnje elektromagnetne energije/biofotonske signalizacije.
Postaje jasno da kretanje tela nije jedina funkcija mišića. Rezultati sistematske analize postojećih naučnih podataka utvrdili su da su mišići poslednja karika u energetskom metabolizmu u ljudskom telu. Usled stalne kontrakcije mišića, odvijaju se procesi transformacije hemijske energije ATP-a u koherentnu elektromagnetnu energiju i druge vrste energije (mehaničku energiju kretanja, toplotnu i akustičnu energiju itd.). Dakle, još jedna važna biološka uloga mišića u ljudskom telu je generisanje kvantne elektromagnetske energije za potrebe celog tela.
TEČNA SVETLOST
Prvi put ju je pomenuo i opisao J. Hopfield 1958. godine u svom članku o ekscitonskim polaritonima ili, drugim rečima, o kvantima „tečne svetlosti“. Od 1957. godine postoji usko područje fizike pod nazivom „polaritonika“ koje proučava svojstva „tečne svetlosti“/fotona u kristalnim strukturama.)
Kako to da se fotoni manifestuju kao "tečna svetlost" u ljudskom telu? To je zato što je ljudsko telo jedinstvena kombinacija tekućih kristalnih struktura sa poluprovodničkim svojstvima (voda čini 45 do 90% sastava tela, vezivno tkivo čini 85% telesne mase i ima poluprovodnička svojstva.) Značajan deo vode u telu žive osobe nalazi se u stanju tekućih energetski intenzivnih kristala u obliku spirale 31/21, dakle, ona se organizuje u visoko uređene geometrijske formacije – konkretno u specifičnu 31/21 spiralu. Zahvaljujući spiralnoj kristalnoj strukturi, voda gubi osobine običnog rastvarača, dobija svojstva tečnog kristala i osobine superprovodnika.
SOLITON
Postoji još jedna specifičnost u bezi sa biofotonima, a to je poseban tip energetskih talasa - izduženih, stojećih, talasnih paketa solitona. Dokazano je da je solitonski mehanizam prenosa energije osnova razmene energije i informacija na kvantnom i atomsko-molekularnom nivou strukture ljudskog tijela. ________ Sve informacije nalaze se u makromolekuli DNK.Fotoni se pohranjuju između dva lanca. Pretpostavlja se ( Popp) da DNK ne emituje fotone nasumično, već da ih skladišti i oslobađa na "koherentan" način (poput lasera), pri čemu fotoni unutar DNK molekule navodno tvore stanje nalik Bose-Einsteinovom kondenzatu na sobnoj temperaturi. Autori tih studija tvrde da to "zamrznuto" i koherentno stanje svetlosti omogućuje stabilnost DNK te služi kao ultrafast komunikacijska mreža među ćelijama.
DNK ima gustoću informacija koja je između 1 i 10 milijardi puta (10⁹) veća od uobičajenih modernih medija za pohranu podataka, poput silicijskih čipova, flash memorije ili tvrdih diskova (HDD).
Zbog svoje trodimenzionalne strukture i pakovanha na molekularnom nivou, DNK je neverovatno efektivan. Teoretski, jedan gram DNK može pohraniti oko 215 petabajta (215 miliona gigabajta) podataka, što znači da bi se celokupno znanje i podaci čovečanstva mogli pohraniti u svega nekoliko stotina kilograma DNK.
Postoji naučno mišljenje da 97,98% neaktivne ljudske DNK, zajedno sa "zamrznutom" energijom biofotona, igra ključnu ulogu u organizovanju 2,02% genetički eksprimirane DNK, onaj aktivni deo koji omogućava da se genetički kod pretvori u stvarne strukture i funkcije u živom organizmu.
BIOFOTONI
U početku je nauka otkrila fenomen hemijske signalizacije putem molekularnih interakcija.Modeli hemijske signalizacije nisu mogli da odgovore na mnoštvo pitanja.
Aleksandar Gavrilovič Gurvič, poznati ruski embriolog, lekar i profesor histologije, otkrio je 1920-ih ultra-slabe UV emisije fotona iz živog tkiva. Ove emisije fotona nazvao je "mitogenetičkim zracima" jer su stimulisale povećanje ćelijske diobe obližnjih neizloženih ćelija. Predložio je da slabi ovi zraci mogu kontrolisati rast i diferencijaciju ćelija. U doba biohemije i molekularne biologije, Gurvičova istraživanja su uglavnom bila zaboravljena.Naučni proboj u ovoj oblasti znanja dogodio se 1970-ih i povezan je sa nizom naučnih studija nemačkog biofizičara F. A. Poppa. Ovo je bila provokativna i revolucionarna ideja za to vreme, ali Popp ju je naučno dokazao zahvaljujući razvoju nove opreme za snimanje fotona, proučavajuci emisiju fotona iz živih bioloških objekata. Kao osnivač Međunarodnog instituta za biofiziku (Düsseldorf, Nemačka), Popp je ujedinio devetnaest istraživačkih institucija u trinaest zemalja širom sveta u naučni konzorcij. To je omogućilo prikupljanje velikog sloja fundamentalno novih informacija o elektromagnetnom zračenju koje emituju žive biološke ćelije, svih živih bića, uključujući biljke, životinje i ljude.
Verovalo se da ovi ultra slabi fotoni potiču i koncentrišu se u DNK ćelijskom jezgru i brzo prenose velike količine podataka do svake ćelije, do triliona ćelija u ljudskom telu. Poppovi istraživački nalazi identifikovali su DNK kao primarni izvor biofotona i oni su potvrdili ranije iznesene ideje da se biofotoni formiraju u ćeliji. Emisija biofotona iz molekula DNK formira elektromagnetno informaciono polje unutar i oko ćelija. Ovo donekle podseća na informaciono okruženje Wi-Fi zone u zatvorenom prostoru. Istovremeno, molekuli DNK obavljaju "funkciju rutera koji distribuiraju informacioni signal" u ćelijama. Biofotoni utiču na formiranje vizualne percepcije, prenošenje signala s mrežnjače do mozga, pojačavanje vrlo slabih impulsa i formiranje vizualnih slika u mozgu.
Biofotoni su „velika vrata“ u novu eru budućeg naučnog razumevanja fundamentalnih aspekata suštine fenomena ljudskog biološkog života. Već postoji veliki sloj fundamentalno novog naučnog znanja o fenomenu biofotonskog zračenja, ali ne postoji potpuno sistemsko biološko razumevanje istog. Trenutno u nauci ne postoji biološka teorija koja bi logički objasnila i sistematizovala ulogu emisije biofotona u ćelijskom metabolizmu i fenomenologiji života ćelije i svih ćelija ljudskog tela.
Energetska interakcija
Zaključno, osim hemijske signalizacije u ćeliji i ljudskom telu, postoji i elektromagnetna signalizacija. Zapravo hemija molekula je samo sekundarni derivativni fenomen elektromagnetnih kvantnih parametara atomskih struktura.
Elektromagnetna interakcija u prirodi se odvija isključivo fotonskim mehanizmima: fotoni uzrokuju prenos elektromagnetne energije između elementarnih čestica sa nabojem. Cirkulacija elektromagnetne energije je, dakle, glavni uslov za realizaciju fenomena biološkog života na mikro nivou ljudskog tela. Molekulima je potrebna specifična koherentna elektromagnetna energija za postojanje, vibracije i dobijanje informacija o metaboličkim procesima. Biofotoni imaju obe sposobnost, prenose energiju i informacije.
Elektromagnetna polja različitih delova tela moraju međusobno interagirati u skladu s univerzalnim zakonima fizike. Energija se mora prenositi iz zone gde je više u zonu gde je manje i stvarati elektromagnetne struje - prenos koherentne elektromagnetne energije s jednog dela tela na drugi. Stoga, u telu žive osobe mora postojati stalna cirkulacija koherentne elektromagnetne struje i opšte koherentno elektromagnetno polje, koje se formira zbog ovog kretanja. Ova stalna cirkulacija koherentnog elektromagnetnog polja unutar živog organizma /biofotonska signalizacija prenosi energiju i informacije iz svake ćelije u druge ćelije, ujedinjujući ih u jednu funkcionalnu celinu na nivou celog organizma.
Formiranje elektromagnetne energije u telu
Faza A je ulazak energije u obliku hrane u ljudsko telo.
Faza B je probava hrane, asimilacija supstrata hrane i njihov ulazak u krv i ćelije ljudskog tela.
Faza C odgovara procesima UPE ćelije i tkivnog disanja, što dovodi do formiranja biofotona i univerzalnog nosača energije - molekule ATP-a.
Faza D se javlja na biopolimerima membrana svih ćelija i osigurava transformaciju biohemijske energije molekule ATP-a u elektromagnetnu energiju.
Stadij E je preraspodeljivanje i transport elektromagnetske energije iz mišića u druge delove ljudskog tela putem miofascijalne sinkineze (mišićnih lanaca) i PVS-a.
Ključni aspekt druge faze biofotonske signalizacije je razumevanje kvantne uloge mišića kao završne faze metabolizma i primarnog izvora elektromagnetne generacije u ljudskom tijelu.
Prema sistematskoj analizi postojećih naučnih podataka ), utvrđeno je da mišićno tkivo proizvodi najznačajniju količinu koherentne elektromagnetne energije. Biopolimeri membrana mišićnih ćelija su primarni izvor elektromagnetne struje i biofotonske signalizacije u ljudskom telu. Ovaj zaključak je donesen jer mišićne ćelije sadrže najveći broj mitohondrija i trebale bi imati najveću ćelijsku masu u telu pravilno razvijene osobe. Mozak je također među liderima po sadržaju mitohondrija u jednoj ćeliji. Međutim, mozak je inferioran u odnosu na mišićno tkivo u pogledu sadržaja u telu. Fizička neaktivnost
Različita tkiva i organi doprinose na svoj način ukupnom generisanju elektromagnetnog/biofotonskog zračenja u ljudskom telu. Izvor ćelijske energije su mitohondrije, njihov broj se smanjuje fizičkom neaktivnošću, izloženošću toksičnim agensima itd
Najznačajniji broj mitohondrija u ljudskom telu nalazi se u ćelijama tkiva s aktivnim nivoom metaboličkih procesa. Nije slučajno da mozak, srce i mišići generišu najmoćnija elektromagnetska polja.
Na primer, srce generiše najjače elektromagnetsko polje i obično sadrži od 5.000 do 7.000 mitohondrija u jednom kardiomiocitu. Mitohondrije mogu zauzimati i do 40% volumena miokardiocita. Postoji uzročno-posledična veza između broja mitohondrija u ćelijama organa i ukupne snage njegove elektromagnetske generacije.
Poprečno-prugasti mišići obično bi trebali činiti 40-50% telesne težine, zavisno od dobi i pola. Odrasli muškarac težine 85 kg trebao bi imati oko 40 kg mišića. Dakle, normalno (uz pravilan fizički razvoj i adekvatan nivo fizičke aktivnosti osobe), mišići su kvantitativni lider ukupnog sadržaja mitohondrija u ljudskom telu i proizvodnje elektromagnetne energije/biofotonske signalizacije.
Postaje jasno da kretanje tela nije jedina funkcija mišića. Rezultati sistematske analize postojećih naučnih podataka utvrdili su da su mišići poslednja karika u energetskom metabolizmu u ljudskom telu. Usled stalne kontrakcije mišića, odvijaju se procesi transformacije hemijske energije ATP-a u koherentnu elektromagnetnu energiju i druge vrste energije (mehaničku energiju kretanja, toplotnu i akustičnu energiju itd.). Dakle, još jedna važna biološka uloga mišića u ljudskom telu je generisanje kvantne elektromagnetske energije za potrebe celog tela.
TEČNA SVETLOST
Prvi put ju je pomenuo i opisao J. Hopfield 1958. godine u svom članku o ekscitonskim polaritonima ili, drugim rečima, o kvantima „tečne svetlosti“. Od 1957. godine postoji usko područje fizike pod nazivom „polaritonika“ koje proučava svojstva „tečne svetlosti“/fotona u kristalnim strukturama.)
Kako to da se fotoni manifestuju kao "tečna svetlost" u ljudskom telu? To je zato što je ljudsko telo jedinstvena kombinacija tekućih kristalnih struktura sa poluprovodničkim svojstvima (voda čini 45 do 90% sastava tela, vezivno tkivo čini 85% telesne mase i ima poluprovodnička svojstva.) Značajan deo vode u telu žive osobe nalazi se u stanju tekućih energetski intenzivnih kristala u obliku spirale 31/21, dakle, ona se organizuje u visoko uređene geometrijske formacije – konkretno u specifičnu 31/21 spiralu. Zahvaljujući spiralnoj kristalnoj strukturi, voda gubi osobine običnog rastvarača, dobija svojstva tečnog kristala i osobine superprovodnika.
SOLITON
Postoji još jedna specifičnost u bezi sa biofotonima, a to je poseban tip energetskih talasa - izduženih, stojećih, talasnih paketa solitona. Dokazano je da je solitonski mehanizam prenosa energije osnova razmene energije i informacija na kvantnom i atomsko-molekularnom nivou strukture ljudskog tijela. ________ Sve informacije nalaze se u makromolekuli DNK.Fotoni se pohranjuju između dva lanca. Pretpostavlja se ( Popp) da DNK ne emituje fotone nasumično, već da ih skladišti i oslobađa na "koherentan" način (poput lasera), pri čemu fotoni unutar DNK molekule navodno tvore stanje nalik Bose-Einsteinovom kondenzatu na sobnoj temperaturi. Autori tih studija tvrde da to "zamrznuto" i koherentno stanje svetlosti omogućuje stabilnost DNK te služi kao ultrafast komunikacijska mreža među ćelijama.
DNK ima gustoću informacija koja je između 1 i 10 milijardi puta (10⁹) veća od uobičajenih modernih medija za pohranu podataka, poput silicijskih čipova, flash memorije ili tvrdih diskova (HDD).
Zbog svoje trodimenzionalne strukture i pakovanha na molekularnom nivou, DNK je neverovatno efektivan. Teoretski, jedan gram DNK može pohraniti oko 215 petabajta (215 miliona gigabajta) podataka, što znači da bi se celokupno znanje i podaci čovečanstva mogli pohraniti u svega nekoliko stotina kilograma DNK.
Postoji naučno mišljenje da 97,98% neaktivne ljudske DNK, zajedno sa "zamrznutom" energijom biofotona, igra ključnu ulogu u organizovanju 2,02% genetički eksprimirane DNK, onaj aktivni deo koji omogućava da se genetički kod pretvori u stvarne strukture i funkcije u živom organizmu.



Коментари
Постави коментар